Rezervišite termin : 033 624 847, 061 137 135

      

 

POĆETNA    O NAMA    KONTAKT    KONTAKT    Cjenovnik

 

 

Osjećaj za boje - kolorni vid

 

Sposobnost raspoznavanja boja u savremenom životu ima poseban značaj i ona je neophodna za vršenje određenih zanimanja, kao što su funkcije u saobraćaju (vozač motornih vozila, osoblje u željezničkom saobraćaju, avijaciji i mornarici),zatim farbari, radnici u industriji boja, tekstila, slikari, dizajneri i dr.
Za razumijevanje ovog fenomena potrebno je da se podsjetimo nekih podataka iz fizike. Svjetlost predstavlja elektromagnetske vibracije koje mogu da budu razne talasne dužine. Oko je sposobno da raspoznaje uglavnom one elektromagnetske vibracije čija se dužina kreće od 410 do 700 milimikrona. Normalna svjetlost je bezbojna, ali ako prolazi kroz prizmu, onda se svjetlosni zraci prelamaju ka bazi Njutnove prizme, a pored toga se svjetlost razlaže gradeći spektar duginih boja koji se sastoji iz elektromagnetskih talasa razne dužine :
- crvena boja od 610 do 700 milimikrona
- narandžasta od 590 do 610 milimikrona
- žuta od 570 do 590 milimikrona
-zelena od 500 do 570 milimikrona
- plava od 440 do 500 milimikrona
- ljubičasta (violet) od 410 do 440 milimikrona
Boje nastale poslije prolaska bijele svjetlosti kroz Njutnovu prizmu nazivaju se spektralnim bojama.
S druge strane,od pomenutih boja može se stvoriti bijela boja na dva načina :
a ) ako se sve boje pomiješaju, i
b) ako se pomješaju dvije određene boje kao što su ,npr, crvena i plavozelena ili žuta i indigo-plava. Dvije boje koje pomiješane daju bijelu zovu se komplementarnim bojama.
Kod svake boje treba da razlikujemo sljedeće tri odlike : ton, zasićenost ili saturacija i luminoznost ili svjetlinu.
Ljudsko oko može razlikovati čak i osam miliona nijanse boje.
U raspoznavanju boja učestvuje retina,čiji neuroepitelni elementi primaju utiske,koji se zatim preko vidnih puteva prenose u koru velikog mozga.
Retina je svojim neuroepitelnim ćeljama-štapićima i čepićima-osposobljena za primanje određenih funkcija.Tako,pri normalnom stanju retine i optičkih puteva možemo da razlikujemo: svjetlost,pokret,oblik i boju. U tome pogledu svi dijelovi retine nemaju istu funkciju.
Perifernim dijelvima možemo da uočimo svjetlost i pokrete,dok centralni služe za precizan vid,razlikovanje oblika i za razlikovanje boja. Pored toga,periferni dijelovi retine,gdje se nalaze štapići,služe nam za gledanje u sumraku,dok predio žute mrlje,gdje se nalaze čepići,služe za gledanje pri dnevnoj svjetlosti. Razumljivo je da granica između periferne i centralne retine nije oštra već postepena.
Radi ilustracije navedenih činjenica navješćemo jedan primjer. Nalazimo se u potpuno zaračenoj prostoriji u kojoj se pokreće jedan predmet npr. kazaljka sata. Ako se ta prostorija postepeno osvjetljava,onda ćemo prvo da primijetimo svjetlost,zatim pokrete kazaljka,poslije toga ćemo uočiti i oblik kazaljke i najzad kada je svjetlost dovoljno jaka,moći ćemo da tačno odredimo i boju kazaljke.
Postoje ljudi koji ne raspoznaju crvenu,plavu ili zelenu boju a oni su najčešći,a najrjeđi oni koji uopšte ne razlikuju boje.
Poremećaj razlikovanja boja je nasljedan. On se prenosi preko oca na kćerku,koja je prenosilac,da bi se ispoljio na muške potomke. Obično 8 % muškaraca ima poremećaj kolornog vida,dok je kod žena taj procenat znatno manji i iznosi oko 0.4%,odnosno kod 200 žena nađe se jedva jedna koja loše ili slabije raspoznaje boje. Isti problem sa bojama ima čak osam od 100 muškaraca,skoro svaki deseti.A to je puno,ali ipak mi te ljude i njihovu manu ne uočavamo. Često i oni toga nisu svjesni,jer tačno znaju koja je to nijansa koju svi oko njih nazivaju crvena boja,pa se tako izražavaju i ponašaju. Tek pri sistematskom pregledu na primjer za vozače,vojnike i tako dalje,oni doznaju da neku boju ne raspoznaju.

 

 

 

 

NAZAD

Specijalistička ordinacija za očne bolesti "Dr. El-Halabi" 2017